Design: L.designs.^
On/Off


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Image Hosted by ImageShack.us


Samotan lutam večernjim ulicama,
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.

D.Tadijanović

Image Hosted by ImageShack.us


19-togodišnje djevojče

Zagreb

brucošica novinarstva zubo

Pridobit ju se može sa hug,smile & ćevapi rolleyes

Ovisna o:

-prijateljima
-glazbi
-Nescafeu
-msn-u
-Milka čokoladi
-spavanju
-sanja(re)nju
-Labellu
-knjigama
-crtićima
-smajlićima... cerek

Ponekad preosjećajna

Ne želi odrasti

Sramežljiva pri upoznavanju novih ljudi

Ratuje s manjkom samopouzdanja

Vjerna svemu što voli

Najbolje se osjeća u nečijem zagrljaju

Voli u kasne noćne sate promatrati nebo i zvijezde

Piše pjesme kad ju pukne inspiracija

Pamti datume i događaje, važne i nevažne

Mrzi kašnjenje

Boji se visine, bolesti, licemjerja, samoće i smrti

Uzima previše stvari k srcu

Ponekad ima preperverzne misli zubo

U razgovorima uvijek nekako završi na temi probave

Želi vidjeti svijeta

Ne zna što bi više napisala… rolleyes


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Bili smo u zabludi jedno o drugome
i zato su to bila lijepa vremena."

J.W.Goethe

"U tišini noći često bih poželjela samo nekoliko riječi ljubavi od jednog čovjeka,a ne pljesak tisuće ljudi."
J.Garland

"Čovjek nije ljubomoran kad voli
već kad želi da bude voljen."

ruska

"Neuspjeh je prilika
da ponovno pokušate mudrije."

Henry Ford

"Najveće zadovoljstvo ne nalazimo u novim stvarima,već u navici."
R.Radiguet

"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
K.Čapek

"Glupo izlaganje riziku ono je što čini život vrijednim življenja."
Homer Simpson

Image Hosted by ImageShack.us


IZ GOETHEOVOG "WERTHERA"

...Jer zidove,koji su nas zatvorili,pokrivamo slikama šarenih likova i svijetlih izgleda...

Nedostajemo li sami sebi,sve nam nedostaje.

Da,zaista sam tek putnik,lutalica na ovoj Zemlji.A zar ste vi nešto više?

Ponekad ne shvaćam,kako to da je drugi može ljubiti,smije ljubiti,kada ja je ljubim,samo nju,tako iskreno,tako potpuno,i ništa drugo ne poznajem,niti znam,niti imam osim nje.



Image Hosted by ImageShack.us


"Vrijeme je prazan prostor
koji ispunjavaju tek događaji,
naše misli i naši osjećaji."

Humboldt

"Kad bih imao i sto godina,
moj najbolji dan
uvijek bi bio sutra."

P.Neruda

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


LJUDI KOJE CHITAM:


Almay :)
Aventin :)
Blubbie :)
Can't get enough :)
Chocolaterie :)
Donna :)
ej_child :)
Elizabeth :)
Far away and free :)
Horsey :)
Joysie :)
Ken-oh-manija -MUST SEE <3
Kiss my lips :)
Kneginjica :)
laLuna :)
Little me whatever :)
Lojalna :)
Lucyyy :)
Luminaire :)
M. :)
Madame B. :)
Maiya :)
Mala Trubica :)
Maza :)
Miss addicted :)
Privatna Julija :)
Scarlett :)
Tanya the duck :)
Teeja :)
Vjetrolada :)
ZkZ :)




njuška ovdje



Image Hosted by ImageShack.us


Jer u ljubavi se gleda,
gleda mutno,
gleda i ne vidi.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Coldplay - Fix you

When you try your best but you don't succeed
When you get what you want but not what you need
When you feel so tired but you can't sleep
Stuck in reverse.

And the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone but it goes to waste
Could it be worse?

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

And high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what you're worth

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

Tears stream, down your face
When you lose something you cannot replace
Tears stream down your face
And I..

Tears stream, down your face
I promise you I will learn from the mistakes
Tears stream down your face
And I..

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you.


Image Hosted by ImageShack.us



Bajaga-Ti se ljubiš na tako dobar način

Nekad se plašim da te pozovem
Da te probudim
Da te probudim i poželim

Samo ti spavaj na zrnu graška
Sa svojim snovima
Sa svojim snovima srebrnih močvara

Jer ti se ljubiš na tako dobar način
Nemaš pojma kolko mi značiš
Nemaš pojma kolko mi nedostaješ

U mojoj glavi sve me podseća na tebe
Nemam prava da te zadržim za sebe
Nemam prava da te zadržim

Nekad me nema po pet šest dana
Da te ne sretnem
Da te ne sretnem i pokleknem

A gledam iza svakog ugla
Da se pojaviš
Da se pojaviš da me pokupiš

Jer ti se ljubiš na tako dobar način
Nemaš pojma kolko mi značiš
Nemaš pojma kolko mi nedostaješ

U mojoj glavi sve me podseća na tebe
Nemam prava da te zadržim za sebe
Nemam prava da te zadržim


Image Hosted by ImageShack.us


Rascal Flatts-What hurts the most

I can take the rain on the roof of this empty house
That don’t bother me
I can take a few tears now and then and just let them out
I’m not afraid to cry every once in a while
Even though going on with you gone still upsets me
There are days every now and again I pretend I’m ok
But that’s not what gets me

What hurts the most
Was being so close
And having so much to say
And watching you walk away
And never knowing
What could have been
And not seeing that loving you
Is what I was tryin’ to do

It’s hard to deal with the pain of losing you everywhere I go
But I’m doin’ It
It’s hard to force that smile when I see our old friends and I’m alone
Still Harder
Getting up, getting dressed, livin’ with this regret
But I know if I could do it over
I would trade give away all the words that I saved in my heart
That I left unspoken

What hurts the most
Is being so close
And having so much to say
And watching you walk away
And never knowing
What could have been
And not seeing that loving you
Is what I was trying to do

What hurts the most
Is being so close
And having so much to say
And watching you walk away
And never knowing
What could have been
And not seeing that loving you
Is what I was trying to do

(Not seeing that loving you)
That’s what I was trying to do


Image Hosted by ImageShack.us


R.E.M. - Final straw

As I raise my head to broadcast my objection
As your latest triumph draws the final straw
Who died and lifted you up to perfection?
And what silenced me is written into law.

I can't believe where circumstance has thrown me
And I turn my head away
If I look I'm not sure that I could face you.
Not again. not today. not today.

If hatred makes a play on me tomorrow
And forgiveness takes a back seat to revenge
There's a hurt down deep that has not been corrected.
There's a voice in me that says you will not win.

And if I ignore the voice inside,
Raise a half glass to my home.
But it's there that I am most afraid,
And forgetting doesn't hold. it doesn't hold.

Now I don't believe and I never did
That two wrongs make a right.
If the world were filled with the likes of you
Then I'm putting up a fight. I'm putting up a fight.
Putting up a fight. make it right. make it right.

Now love cannot be called into question.
Forgiveness is the only hope I hold.
And love- love will be my strongest weapon.
I do believe that I am not alone.

For this fear will not destroy me.
And the tears that have been shed
It's knowing now where I am weakest
And the voice in my head. in my head.

Then I raise my voice up higher
And I look you in the eye
And I offer love with one condition.
With conviction, tell me why.
Tell me why.
Tell me why.
Look me in the eye.
Tell me why.


Image Hosted by ImageShack.us


Sandi - Malena cerek

Malena, noćas srušio se svijet
Malena, sve je tako glupo bez tebe
Sad kad je stvarno kraj Bože snage mi daj
Samo da prođe ova noć
Tako prokleto sam čekam novi dan
Prvi četvrtak bez tebe

Malena, oduvijek si znala tko sam ja
Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka
Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti
Kako su lijepe samo da znaš
Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti
Sve su moje a tako sam sam

Malena, kako ću bez tebe sutra
Malena, falit će mi s tobom jutra
Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
Samo ti si moja malena!


Image Hosted by ImageShack.us


Just because I'm sorry doesn't mean
I didn't enjoy it at the time
.


Image Hosted by ImageShack.us


You know, you know
That I love you
I have loved you all along
And I miss you
Been far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore


Image Hosted by ImageShack.us


Is it getting better?
Or do you feel the same?
Will it make it easier on you now?
You got someone to blame
You say


Image Hosted by ImageShack.us


Say whatever you have to say, I'll stand by you.
Do whatever you have to do, to get it out and not become a reaction memory
To hurt the ones you love you know you never meant to but you do
oh yeah you do


Image Hosted by ImageShack.us


I svi me vole,svima sam duhovit,
čekaju na red da me upoznaju,
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo.


Image Hosted by ImageShack.us


Life is bigger
It's bigger than you
And you are not me
The lengths that I will go to
The distance in your eyes
Oh no I've said too much
I set it up


Image Hosted by ImageShack.us


Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride


Image Hosted by ImageShack.us


Hold up... hold on... don't be scared
You'll never change what's been and gone
May your smile... Shine on... Don't be scared
Your destiny may keep you warm.

Cos all of the stars are fading away
Just try not to worry you'll see them some day
Take what you need and be on your way
And stop crying your heart out



Image Hosted by ImageShack.us


Your arms are my castle,
Your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
The good and the bad times,
We've been through them all
You make me rise when I fall


Image Hosted by ImageShack.us


Be careful what you wish for
cause you just might get it all
you just might get it all and then some you dont want


Image Hosted by ImageShack.us


What you feel is what you are
And what you are is beautiful


Image Hosted by ImageShack.us


I nogom u guzicu je korak naprijed.

Image Hosted by ImageShack.us


Mrzim etikete.Koje su svugdje i priljepljene svakome.Naravno da će Kinez više voljeti kinesko,a Talijan talijansko.No društvo nam nameće da je MADE IN ITALY bolje od MADE IN CHINA.(osim onima koji su i sami made-ani u Chini)Ne želim ni made in Italy niti made in China.Želim samo MADE.Ako razumijete što želim reći.

Image Hosted by ImageShack.us


Zastor se spušta,svijetla reflektora se gase...Pljesak gomile gubi se u tami.Maska je skinuta.Vidiš pravu mene.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Muzej prekinutih veza



Uploaded with ImageShack.us

„Od velike ljubavi ostalo je samo državljanstvo“ , opis je koji stoji na zidu iznad izložene francuske osobne iskaznice. Muzej prekinutih veza projekt je zagrebačkog art-tandema Olinke Vištice i Dražena Grubišića. Iako nema svoj stalni prostor u Hrvatskoj, privukao je velik broj ljudi kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Zbog toga je često na svojim „svjetskim turnejama“.
Bez obzira gdje živimo, iz koje zemlje ili kontinenta potječemo, bez obzira kojim jezikom govorili i kojoj rasi pripadali – svi smo se bar jednom u životu suočili sa prekidom ljubavne veze, plakanjem dugo u noć, maltretiranjem prijateljica telefonom, izradom voodoo lutkica s likom bivšeg dečka ili djevojke. Muzej prekinutih veza pokazuje nam da u tome nismo sami, da postoji (pre)velik broj ljudi koji su prošli ista bolna iskustva baš kao i mi. Cijeli koncept muzeja temelji se na predodžbi da svaki predmet u sebi sadrži povijest naših misli i osjećaja te tako čuva uspomene na veze i ljubav koja je nekada postojala. Uz svaki primjerak, tj. uspomenu, donator treba ostaviti poruku ili kratku priču o predmetu. Tako uz izložena dva plišana zaljubljena psića i jednog žutog majmuna stoji poruka – „Počelo je slatko kao što su zaljubljeni psići, a završilo je čistom majmunažom.“ Osim plišanih igračaka, u muzeju se nalaze i vjenčanice, šešir, dječje ratno ljubavno pismo Elmi, orlovo pero za molitvu i pjesme, „glupi frizbi“, budilica, bicikl, srebrni sat iz kojeg je partner izvadio iglu kako bi znao u koliko je sati izjavio partnerici da ju voli, glačalo pa čak i portret Ive Sanadera koji je nastao inspiriran Forumom Roma i bivšeg premijera. Osobno su me se najviše dojmili retrovizor, koji je partnerica otkinula s partnerova auta jer ga je „slučajno“ parkirao pred krivom kućom, te ljubavno pismo na razbijenom staklu. Izloženi primjerci dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije, Njemačke, Amerike pa čak i Afrike. Jedan je od rijetkih umjetničkih projekata koji potječu iz domovine, a koji su stekli svjetsku slavu.
Muzej prekinutih veza izvrstan je projekt koji pogađa „ravno u sridu“, u dušu. Stvar je u tome što gotovo svatko od nas u vlastitoj svijesti nosi jedan takav muzej uspomena, dodira, mirisa, pogleda, veselja i dugotrajne tuge. Svatko od nas vjerojatno ima i niz materijalnih ostataka prošlih ljubavi koje drži pohranjene negdje u nekoj ladici, ormaru ili čak na tavanu. No najvažnije je da je ovo muzej – običnih ljudi.



|petak, 17.12.2010., 12:29|

|0| Komentari| Print| #






...

Imam osjećaj da u zadnje vrijeme ni u čemu ne uspijevam kako treba. Kao da sam zakazala u više područja. Ili možda drugi žele da samo tako mislim. Nemam volje otkrivati. Kao da sam zakazala i kao kćer, i kao cura, i kao unuka, i kao kolegica, jedino kao prijateljica funkcioniram, ajmo reći, kako treba. Jer lakše je posvetiti se tuđim problemima nego svojima, trenutno. Sa svih strana slušam očekivanja drugih prema meni, a više ne znam kako da udovoljim svima da svi budu barem podjednako zadovoljni. A trudim se i želim se truditi još više, ali uvijek je netko nezadovoljan i već mi postaje tako uobičajeno da sam ja ta koja je kriva za sve. Jer ja sam ta koja se neće pobuniti, povisiti glas ili nešto slično, nego će samo trpiti u sebi i misliti da je tako moralo biti. A daleko od toga da mi već nekoliko puta nije došlo da odem na neku livadu, nešto, i da se izvrištim onako iz petnih žila i da sa mojim vriskom odu u vjetar i svi problemi i brige koje me trenutno more. Sad će ovo zvučati ko da sam teški depresivac, ali nisam. Samo sam oduvijek voljela maštati o livadi na kojoj se može vrištati, a da se susjeda sa trećeg kata pritom ne žali. zubo
I opet se ovo pretvara u jadanje i tmuran post, ali izgleda da ovaj blog samo tako i opstaje. Ljudi me opisuju kao osobu koja je vječito vedra i nasmijana, ali kad bi naleti na ovo tu čudo, mislim da bi svi ostali zbunjeni. No, ja ovo smatram svojim ispušnim ventilom, pogotovo otkad sam tako okrutno odbacila pisanje dnevnika. Žalosno je kako se smijem sa prijateljima današnjoj djeci koja su totalno popizdila za elektronikom i prije znaju programirati, nego se vlastoručno potpisati, a i ja sam ta kojoj je postalo lakše tipkati postove nego ispisati 2, 3 stranice dnevnika. Ubuduće moram paziti kome i zašto se smijem, mda. Ali vratit ćemo se u jednom postu toj djeci, jer me fasciniraju svojim ponašanjem i načinom igranja da je to čudo jedno!eek
Da, vratimo se na poantu svega. Ovaj... Strašno volim ljude iz svoje okoline i nervira me što sam često tako zakočena i ne znam im, ne želim ili ne mogu pokazati svu tu silinu osjećaja koju posjedujem prema njima. Jer me strah da bi ih time ugušila. I onda se suzdržavam, ali očito se ponekad suzdržim ipak previše pa ne pokažem ni upola koliko bih trebala. Morat ću nešto promijeniti u tome svemu, ali kad su ti početni koraci uvijek tako teški... Eh. I ne znam zašto, ali imam dojam da se cijeli današnji svijet prestao truditi biti što boljim osobama. Previše je materijalista oko nas i ljudi željnih slave i moći. Zgražavam se nad svime time i ne mogu vjerovati. Zar zbilja dopuštamo nekim osnovnim ljudskim vrijednostima da samo tako odu u vjetar? Neki ljudi se ne zavrjeđuju nazivati ljudima...

P.S. Ljubičasta sobo, gdje li si nestala?


|ponedjeljak, 22.02.2010., 16:13|

|19| Komentari| Print| #






Povratak otpisanih.

*kuc-kuc?*eek

Zbilja me dugo ovdje nije bilo. I žao mi je što sam zapustila ovo sve. Ali, zapravo je pomalo ironično kako u zadnjih par mjeseci kad bi mi želja za pisanjem trebala biti zbilja velika, ona kao da je isčeznula. I sramim se priznati, ali ni ne fali mi toliko. Valjda to tako dođu ti periodi kad neke druge stvari postaju važnijima od ostalih.

Godina je počela dobro, koliko to u ovoj državi može biti dobro, jel. Svi smo živi i zdravi i to je najbitnije. O drugome ne želim ni misliti. A nakon određenog vremenskog perioda konačno sam uspostavila i neki svoj unutarnji mir. Stvari su se posložile onako kako treba, ili barem donekle kako bi trebalo, a ja sam objeručke prihvatila i te male, sitne komadiće i pripomogla time obujmu svoje sreće. Samo se sada treba pobrinuti da ih se održi sve na jednome mjestu, a ne da se ponovno s vremenom rasprše poput maslačka. No, ne smijem već u startu gledati sve negativno (stvarno je krajnje vrijeme da se to već jednom naučim) jer onda uništavam sve bespotrebno.

Ali kako to već sve ide, kada ti na jednom polju krene dobro, neko drugo zakaže. I mislim da nikad neću postići da sa svime budem zadovoljna istodobno.
Smetaju mi neke stvari u posljednjih par,hm.. tjedana. I ne mogu ih izgovoriti na glas kad ni sama ne znam što me to točno muči. Zapravo, pretpostavljam, ali ne želim izgovoriti.
Imam osjećaj da su se neke stvari "urutinile", ispraznile i počelo mi je previše smetati nezainteresiranost za neka moja mišljenja, osjećaje i raspoloženja. I zbilja mi ponekad ne ide u glavu kako se može biti tako slijep ili se praviti slijepim i forsirati neke gluposti i površne razgovore, samo da bi se izbjegla priča o onome što je stvarni problem. No, još je gore pitanje- zar postoji neki problem?- ali to je već priča za sebe. Imam osjećaj da se već jesam, a da bi se uskoro mogla još i više, zasititi svim time... A moj ludi mozak koji u zadnje vrijeme vrti i važe sve neke lude, sumanute i nimalo dobrodošle misli ne ide u prilog happy endu...
Možda je jednostavno stvar u ovom dobu godine koje mi već dugo vremena nije prijatelj ni saveznik. Možda je ukleto, pitam se, ali to su ipak samo moje budalaštine.

Po prirodi sam zbilja vesela osoba i uglavnom se ne dam izbaciti tako lako iz takta. Pa me zbilja počne ljutiti kad pogledam ovaj blog i shvatim da je svaki post napisan u trenutku dok sam se uglavnom osjećala tužnom ili depresivnom. No, opet ponavljam, ne znate (ili možda znate) koliko je uistinu teško pisati dok prštiš od sreće. Možda baš zato u nekim trenucima krajem prošle godine nisam ni pisala...

To je samo faza, proći će. A onda se vraćam ovdje s nekim vedrijim mislima, obećajem.sretan



|četvrtak, 11.02.2010., 00:06|

|5| Komentari| Print| #






Priznajem, griješio sam baš kao i svi..Znam da sam prepun mana, ali vjeruj mi...

( preuzeta „bilješka“ s fejsa, ali ja rađe objavljujem ovdje)

Image Hosted by ImageShack.us


Priznajem da sam perfekcionist i da uvijek želim najbolje od sebe.

Priznajem da imam dosta svojih mušica.

Priznajem da želim udomit malu koalu iako kažu da su krvoločne. Al su preslatke, pa opraštam.

Priznajem da sam ovisna o smajlićima i Cosmu.rolleyes cerek

Priznajem da sam nenormalno ovisna o knjigama.

Priznajem da mi je žao što sam se prestala baviti nekim od svojih hobija.

Priznajem da se bojim budućnosti. Pogotovo u Hrvatskoj...

Priznajem da sam zaljubljena kao nikad do sad.cerek

Priznajem da ne mogu podnijeti dvoličnost i prenemaganje.

Priznajem da stalno sanjam i uvijek me zanima što ću sanjati sljedeću noć.

Priznajem da me moje studiranje čini sretnom. Jako!cerek

Priznajem da mrzim što imam manjak samopouzdanja i što se ne ponosim dovoljno sobom, a mislim da bih trebala...namcor

Priznajem da se previše bojim svega i svačeg nepotrebno.

Priznajem da sam perverzna. Ponosno perverzna.zubo

Priznajem da me jako malo ljudi baš pozna.

Priznajem da se volim osjećati kao štreber ponekad.zubo

Priznajem da se još uvijek palim na romantiku.

Priznajem da ću i dan-danas uvijek prvo izabrat crtić, a tek onda neki „pametan“ film.

Priznajem da se ne smatram dovoljno pametnom i inteligentnom.

Priznajem da me politika uopće ne zanima.

Priznajem da me Fix you od Coldplaya uvijek dirne u srce.

Priznajem da je jedan od načina na koje pamtim događaje, tako što znam što sam imala na sebi. I što su drugi imali na sebi tada. Al više ovo prvo.rofl

Priznajem da imam oko za detalje. (bar mi se tako čini)

Priznajem da sam zaljubljena u fotografiranje.

Priznajem da mi je krivo što nikad neću studirati farmaciju.

Priznajem da volim sport.

Priznajem da volim sve što je ljubičasto.fino

Priznajem da neizmjerno volim svoje roditelje.

Priznajem da me nerviraju ljudi koji misle da su kul ako pričaju kak su se „ubiliii od alkohola i bljuvali dan i noć“ i koji moraju nabrojati sva pića koja su popila na baš svakom izlasku.bang

Priznajem da može čovjek bit pametan koliko hoće, al ako mi nije karakter od čovjeka, zajebi sve.

Priznajem da imam osjećaj da sam se promijenila, da sam sazrela.

Priznajem da kad god slušam pjesme, nastojim se pronaći u njima.

Priznajem da želim biti toliko bogata koliko će mi bit dovoljno da imam za putovanja (barem Europom).

Priznajem da nikad ne znam gdje sam ostavila Labello ili naušnice.rolleyes

Priznajem da sam u zadnje vrijeme počela intenzivnije doživljavati prirodu i svijet oko sebe. (ne, nisam napušena.)

Priznajem da bih voljela jednog dana objaviti svoju knjigu pjesama.

Priznajem da zbilja ne volim kad me zapljusne voda po guzi dok kakam.lud

Priznajem da sam okorjeli ljubitelj gramatike i da stalno ispravljam ljude i da neke to nervira, al su se već navikli pa me ne doživljavaju više.rolleyes

Priznajem da si još uvijek znam potajno pustit Spice Girls, Britney, S Club 7, Maroon 5 i sl.rolleyes

Priznajem da već pet godina planiram upisat tečaj španjolskog, a još nisam.

Priznajem da mi i laska, ali i ne laska kad mi kažu da sam zrelija za svoje godine nego što bih trebala biti.eek

Priznajem da neke blogere doživljavam kao prijatelje iako ih uopće ne poznam.


|petak, 20.11.2009., 14:07|

|23| Komentari| Print| #






More than words.

Nekada je pisanje bilo moj bijeg od svega, utočište, način na koji sam mogla djelomično ili potpuno riješiti probleme. Papir je podnosio teške riječi, lake, sretne, tužne, umrljane suzama, označene pusom od ruža i sl. Danas se ta volja za pisanjem, tj. iznošenjem misli, stavova, problema etc. na papir izgubila, Sada sve to čuči u meni, skriveno. Strah me da papir ne popusti od težine ili da riječi jednostavno ne odlete u nepovrat s njega. Kao da mi je sve teže suočiti se s činjenicama ako su ispisane na tom običnom bijelom komadu papira. Jednostavno, imam osjećaj da su za mene riječi izgubile na važnosti. Kao da sam bila zaljubljena u njih i sada je ta zaljubljenost prošla, a ostao je realan pogled na njih. Koji nije više tako idealan kako se činio. One nisu više idealne kako su bile ili barem trebale biti.
Sada su pojam idealnosti preuzela djela. Ali davno su me naučili da ništa na svijetu nije idealno...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!


|petak, 06.11.2009., 20:08|

|10| Komentari| Print| #






Life has a funny, funny way.

Nekako uživam, a čudno mi je priznati to. Noći su prekratke, a dani tako dugi. I osjećam miris zime u zraku svako jutro dok hodam prema stanici. Zima mi ulazi u kosti, a zubato sunce mi grije lice dok me čudni osjećaji preplavljuju. Znam da sam starija, iako se tako ne osjećam. I sve više se bojim da mi pamćenje slabi. I imam grozan osjećaj da mi kapaciteti slabe, a sad bi trebali biti u punoj snazi. No možda se samo još moj organizam nije priviknuo na napore. Jer tako je divno bilo uživati u trenucima bestjelesnosti. Perverzno uživam u samotnim šetnjama centrom grada i upijam svaki trenutak i svaku sliku. Fotoaparat kao moj vječni saveznik visi mi o ruci, a lagani smiješak treperi na licu. Prije se nikada nisam usudila, a sada upražnjavam te trenutke barem jednom tjedno. Ponekad je zbilja potrebno bolje se upoznati sam sa sobom.
Osjećam se nesputano, a možda ne bih trebala. Informacije na koje sam posve slučajno naletila izmame mi dugoročni osmijeh na lice i učine me sretnom taj cijeli dan. Budu krive što u kasnijem suočavanju ne mogu zadržati ozbiljno lice i smiješim se osobama bez razloga. Misli da ne znam, a razlozi su mi više nego poznati. I zbilja me zabavlja čitati o sebi, doznati način na koji te drugi vide. Opisuju situaciju koju si ti doživjela na potpuno drugačiji, ravnodušniji način, a nekome je to možda čak nešto i značilo. Zbilja je lijepo to sve.
Sve više razmišljam o umotavanju u dekicu i večernjem maženju, a sve manje o vrtoglavim potpeticama. Iako više prakticiram ovo drugo, negoli prvo. A onda me nesnosna količina knjiga i skripti vrati u sivu svakodnevicu i podsjeti da sljedeći tjedan imam prvi kolokvij. I tada postajem „stresna“ i trošim markere do njihovih krajnjih granica.
A trenuci mogu biti tako lijepi.




Image Hosted by ImageShack.us


|nedjelja, 25.10.2009., 13:19|

|16| Komentari| Print| #






A svi bi htjeli bit' novi i čudni ili bar blještavi cirkusan tim,dok mnogi spavaju neki su budni,sami sa svemirom na ti.

I čini me zbunjenom što ne ide sve nekako rutinski.
Ne hodam dvije stanice pješke, ne ulazim u tramvaj uvijek okrenuta leđima vratima, ne silazim na sedmoj stanici, ne pretrčavam ispred jurećeg automobila, ne odlažem jaknu u zadnjem redu na broju 23 i ne gledam u hodu prema satu dok se spuštam u sjedeći položaj uz stup. A činila sam to konstantno,
svaki dan. I sada kad bi trebalo biti vrijeme za to, ja sjedim u sobi ne radeći ništa. I razmišljam kako ću za dan, dva, tri, ulaziti u neki drugi tramvaj, i dalje okrenuta leđima prema vratima, silaziti na nekoj sasvim drugoj stanici, pretrčavati sasvim drugu cestu ni ne znajući da li postoji sat ili ne.
Ali i na to se čovjek s vremenom navikne. I prihvati. Prilagodi se. Jer lakše se prilagoditi vremenu, nego da se vrijeme prilagodi tebi. Samo to neću nikada naučiti. Očito.
Kao što nikad neću naučiti da ne treba dvaput vjerovati niti ponavljati iste greške. Ali, što mogu, kad ima nešto tako primamljivo u ponavljanju istog.
I pomislim da je ovo možda svijet za neke hrabrije, da moje srce igra po nekim drugim pravilima i da možda očekuje drugačije pologe i uloge. No i u pobjedama i porazima, ono ostaje isto. I zbog toga se tako dobro i slažemo.
Ponekad me nervira kad razaznajem zvuk osmijeha u daljini. Pogotovo kad to nije onaj zvuk koji želim čuti.
A vjerujte mi, ima ih mnogo.
Možda sve to jednostavno nema smisla. Možda nikad nije ni imalo.
Brišem. Brišem. Brišem.

Image Hosted by ImageShack.us


|subota, 26.09.2009., 17:29|

|23| Komentari| Print| #






Some days are better than others.

I dalje pod dojmom onog da sve što je lijepo prebrzo prođe. Nakon,mogla bih reći,najboljeg i najdražeg ljeta u životu, Zagreb mi djeluje nekako otužno. Mislim,krcat je on i ljudi su posvuda,ali mi nekako nije to ono što mi sada treba. Nema onu neku morsku čar i opuštenost.
Sretna sam što sam si gotovo sve stavke iz prošlog posta ispunila i što sam se vratila kući više nego zadovoljna. S hrpom novih poznanstava i s malo većom dozom samopouzdanja spremna sam za novu,drugačiju avanturu u životu. I prvi put nemam u sebi onaj strah od nepoznatog koji se uvijek javi u ovakvim situacijama. Previše sam opuštena i ne mogu reći da me to pomalo ne zabrinjava. Ali valjda se jednostavno trebam samo naviknuti.

Zašto je ovo ljeto bilo dobro?
Zato jer sam provela punih mjesec dana bez ikakve tehnologije (dobro,osim radija.I to radija koji lovi samo jednu stanicu,ahem..).
Zato jer sam vidjela neke stare prijatelje koje dugo vremena nisam i provela s njima ugodno vrijeme.
Zato jer sam upoznala hrpu novih ljudi koji imaju one kvalitete koje cijenim kod čovjeka.
Zato jer sam bez ikakvog straha mogla biti to što jesam, bez da me netko gleda ko čudakinju.
Zato jer sam se naplesala ko' nikad.party
Zato jer sam se osjećala fenomenalno.
Zato jer sam provela prekrasnih tjedan dana sa svojom ljubavi bez da sam otrovala ikog od nas svojim kuharskim umijećem.zubo
Zato što se nakon ovog ljeta osjećam malo zrelijom i odgovornijom.
Zato jer sam prebrodila neke svoje strahove i na trenutke bila ponosna na sebe.
Zato jer sam odustala od nekih stvari i shvatila koliko bolji osjećaj to donosi.
Zato jer sam ovo ljeto i zaradila svoje novce. A to je puno bolji osjećaj nego kad svaki dan govorim- „Tata,daj mi 20 kn.“smijeh
Zato jer sam pročitala barem 20 knjiga što nisam ne pamtim od kad.
Zato što imam u planu pročitati još barem 10 knjiga.
Zato jer sam više puta rekla – živo mi se jebe- i doslovno se tako i osjećala.

I prvi put u svom školovanju mogu reći da se zbilja veselim daljnjem obrazovanju! Još 20 dana odmora,a onda ćemo poharati sve menze grada Zagreba.
Divno li je biti studentom!mouthwash


Image Hosted by ImageShack.us


|četvrtak, 03.09.2009., 16:27|

|22| Komentari| Print| #






All summer long.

Odoh i ja uronit dupe u more.Bilo je i vrime,jašta!party

Želim ovo

Image Hosted by ImageShack.us


i ovo



i ovo

Image Hosted by ImageShack.us


i ovo

Image Hosted by ImageShack.us


i ovo

Image Hosted by ImageShack.us


a nemam ništa protiv malo ovoga...

Image Hosted by ImageShack.us


ili ovoga...



(ali to tek u 8.mj.,hihi...naughty)

A najviše želim ovo

Image Hosted by ImageShack.us


Želim vam ugodne praznike,nemojte izgoriti,ali ipak žarite i palite.
Čujemo se krajem 8.-og mj.mah

Hit the road,Jack.



Image Hosted by ImageShack.us








|ponedjeljak, 20.07.2009., 14:23|

|16| Komentari| Print| #






Wooooo-hoooooo!!! :D

Gotovo je nakon 2 mjeseca zajebancije i igranja sa živcima.
Gotovo je....


UPALA SAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! party zubo smokin smijeh party


Sretna,sretnija,presretna,najsretnija.Ma svakakva!

Divan osjećaj,nadasve.mouthwash

Image Hosted by ImageShack.us


|srijeda, 08.07.2009., 23:23|

|30| Komentari| Print| #